top of page

2015 - Međunarodni fotografski doživljaj baštine

 

O mladima najčešće razmišljamo kao o onima koji snažno i bučno doživljavaju i jednako tako izražavaju svoj doživljaj svijeta. Mladi vole brzinu, jurnjavu, zaglušujuću glazbu, izazove, velika društva ...

Ali jednako tako mladi vole i znaju promatrati, udubiti se, razmišljati, osjetiti tišinu oko sebe u tišini svoga srca. Žele i znaju pokazati kako vide svijet lišen buke i blještavila, svijet sveden na iskon i trajanje, zaustavljen u pojedinostima koje nas povezuju s korijenima, koje nas podsjećaju na ono što jesmo u prostoru na kojem smo ponikli. Ono  što nam zanavijek pripada utkano je u naše emocionalno i osjetilno iskustvo i postalo je naša mjera za razumijevanje svijeta oko sebe. To je naše stvarno naslijeđe, naša baština. Mladi na ovim fotografijama pokazuju kako se slike zavičaja i baštinski motivi prelamaju u njihovu srcu i njihovu oku.

 

Izložene fotografije rezultat su spoznaja i fotografskog doživljaja mladih koji su se uputili u avanturu upoznavanja i otkrivanja svoje baštine. Mladi autori odzvali su se porivu da zamjećuju, istražuju, propituju, da osjete i da iskuse. Tako su prošli kroz složene mentalne procese spoznavanja i  stvaranja. Rezultat njihova spoznajnoga i stvaralačkog procesa je ljepota iskazana fotografijom.  Fotografija kao osobito sredstvo izražavanja i razmjene informacija među ljudima daleko dopire i duboko prodire, jer je jasna, jednostavna, svima razumljiva, "govori tisuću riječi".

Ljepota zavičaja koja se iskazuje fotografijom ima snažan učinak na recipijente. Ljepota  može promijeniti svijet, može utješti, pokrenuti događaje ... 

Upravo zato ljepotu baštine valja izložiti, posvojiti, podijeliti s drugima i očuvati za naraštaje koji dolaze.

 

Posebna je uloga mladih u zaštiti baštine. Njihove su baštinske fotografije slika stvarnosti provučena kroz srce, oči i um. Otkrivajući ih javnosti, mladi šire informacije o posebnosti i ljepoti različitih zavičaja te stvaraju javnu potrebu da se ta ljepota i posebnost čuvaju i štite.

 

Fotografija je zaustavljeni trenutak. S današnjom je tehnikom jednostavno fotografirati. Međutim, nije jednostavno osjetiti, znati, odlučiti koji to trenutak treba zaustaviti, tako da gledateljima zaustavi dah i ubrza otkucaje srca. To umijeće, koje je uočljivo na fotografijama mladih, nije nastalo samo od sebe – potaknuto je učenjem.

 

Odnos mladih prema baštini ovisi ponajviše o odraslima. Dužnost je odraslih dovesti mlade u dodir s okolinom, omogućiti im da je zahvate svim svojim osjetilima.

Svaki zavičaj ima vrednota koje valja otkriti, ali srce je taj čarobni instrument kroz koji se ljepota i vrednota provlače i doista ostvaruju.

Da bi mladi ostvarili prigodu za emocionalni doživljaj zavičaja i prikupili podatke svim osjetilnim instrumentima, treba im omogućiti da dopru do svakoga kutka, da zamijete i zabilježe ljepotu na mnogo različitih načina, kao cjelinu i kao pojedinost. U fokusu njihova interesa mora se naći treptaj lista na vjetru, šapat trava, zrcalo vode, poljubac sunca na raznim površinama, čamotinja staraca, sjeta starih domova, čvrstoća hridi, obećanje modroga neba, zaigranost valova i štošta još.

Oduševljavamo se onim što su mladi u stanju vidjeti. Rezultat njihova doživljaja neponovljive su slike izkazane fotografijom. Neponovljive stoga što nisu preslik objektivne stvarnosti, nego iskreni, emocijama prepunjen, snažan doživljaj stvarnosti.

Stvarnost  nam izmiče i mladi nam se mijenjaju. Zato je svaka ovakva izložba neprocjenjivo blago, zaustavljeni trenutak, dašak vječnosti. Čini nam se da zaboravu grčevito otimamo posebnosti i identitete. Strašna je činjenica da se zavičaji mijenjaju brzinom koju sjećanje ne uspijeva slijediti.

 

Zato ovakve  prigode koristimo kao slikovno svjedočanstvo o ljubavi mladih prema svom zavičaju. Svaka od zabilježenih slika jedno je malo sidro koje vezuje mlade uz svoje korijene. 

 

Mi želimo da mladi otiđu od kuće i da upoznaju svijet, da ga osvoje i da na kraju spoznaju ono što svaki od nas starijih već zna: onaj komadić Zemlje koji je naš zavičaj, najljepši je i na svijetu ne postoji boljega. Kad to mladi spoznaju, za budućnost svijeta više ne trebamo brinuti. Oni će o tom svijetu brinuti,  posve se prepuštajući sidrištima, koja su kao ilustracije prikazana i na ovoj izložbi.

 

 

dr. sc. Lucija Puljak

predsjednica Hrvatskog fotosaveza

Fotografije sa otvorenja izložbe
u Photo art gallery Batana
bottom of page