CVU-BATANA

Ana Travizi,

Rođena sa u Sinju 1959. godine. Osnovnu i školu i gimnaziju je pohađala u rodnom gradu, a visokoškolsko obrazovanje sam stekla u Beogradu i Zagrebu. Diplomirala i magistrirala Biologiju na PMF-u Sveučilišta u Beogradu, te doktorirala Biološke znanosti na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu.

Od 1988. godine živi i radi u Rovinju. Zaposlenica je Centra za istraživanje mora – Rovinj, Instituta "Ruđer Bošković" iz Zagreba. Područje njenog istraživačkog rada su bentoske zajednice Jadranskog mora, a točnije je to ekologija i sistematika meiofaune morskih sedimenata. Uz znanstveni rad, od 2009. godine, paralelno se bavi i nastavnim radom.

 

Od 2003. godine ulazi u svijet digitalne fotografije, a 2012. postaje članicom fotokluba CVU Batana iz Rovinja. Fotografije kontinuirano izlaže od 2009. godine i od tada sam svojim radovima sudjelovala na 22 kolektivne izložbe u zemlji (Rovinj, Rijeka, Sinj, Zagreb, Belišće, Beli Manastir, Valpovo, Vinkovci) i inozemstvu (Beč i Salzburg - Austrija, Maribor - Slovenija, Zaječar - Srbija). Istovremeno, fotografije objavljujem na međunarodnim fotografskim portalima Panoramio i Photocrowd. 

 

Kamene impresije (iz predgovora)

 

Pravi znanstvenik u potpunosti posvećuje svoj život izabranom području. A pravi istraživač ne može, a i nema valjanog razloga, da se u slobodno vrijeme odvoji ili udalji od svojih životnih izbora i ciljeva. Ta tvrdnja je potpuno na mjestu kada se odnosi na ekologinju Anu Travizi, doktoricu bioloških znanosti. Svoju predanost prirodi, prožetu emocijama i strašću – bilo to morsko dno ili planinski vrhovi – Ana osim kroz znanstvene radove i pedagošku djelatnost izražava i kroz umjetnost, točnije svojim brojnim opusima autorske fotografije. Fotografija je njen dugogodišnji i redoviti otklon od sistematike, neophodne egzaktnosti, dokazivosti i provjerljivosti koja se podrazumijeva u znanosti, a kako i ona sama kaže: … prirodu promatram na dva načina: stručni i doživljajni. U prvom načinu fokusiram se na dokumentarni pristup, u drugom na osobnu impresiju koju nastojim podijeliti s ljudima koji vole i dublje doživljavaju prirodu, krajolike, arhitekturu, umjetnost, daleke krajeve … ponekad "skrivene motive" i detalje koji mi privuku pažnju.

  Ana Travizi otvara pitanja i mogućnosti korištenja geoloških koncepata i materijala kao metaforu ljudskog stanja, postanka, transformacije i unutrašnjeg istraživanja usmjerenog ka samospoznaji: … Suprotno općem shvaćanju o bezvremenosti, čvrstoći i nepromjenjivosti kamena, izazov i inspiraciju nalazim u upravo suprotnim značajkama kamena – njegovoj promjenjivosti i trošnosti. U raznovrsnim teksturama, bojama i oblicima kamenih površina i reljefa netko ne vidi ništa, netko vidi "višu silu"; ja vidim umjetnički prst prirode. Personifikacija! Priroda postaje grafičar, slikar, skulptor… – ali kamen je upravo taj uporni i okorjeli performer koji nas osvještava i poručuje nam da se okruženi prirodnim i geomorfološkim pojavama … oslonimo na vlastite oči i vlastitu maštu i na taj način osvijestimo potrebu da kroz prirodu prolazimo otvorenih očiju jer nas umjetnost okružuje na svakom koraku. Tko nauči gledati, shvatiti će da i naoko nezanimljiv obični kamen može biti malo umjetničko djelo, kaže autorica. Čak i oni koji ljepote prirode prate samo kao promatrači, snažno reagiraju na raznolikost iznenađenja kamenih struktura.

Neka Anine staze i dalje budu krivudave ali jasno usmjerene, neka budu opasne ali neka nas vode do najnevjerojatnijeg pogleda – na suhi lišaj, na prošarani kamen, na strmu stijenu. Potom neka se Anine stijene uzdignu – u oblake i iznad njih.

 

Lavoslava Benčić