CVU-BATANA

Povodom Dana Batane u prostorijama Photo art gallery Batana održala se projekcija dijapozitiva autora Zorana Rumboldta na temu Izrael/Egipat iz 1988. godine. Uvod u predavanje i projekciju iznio je Mladen Boljkovac.

 

Zoran Rumboldt rođen u Splitu 1965.god. Kao mladić zanima se za muziku, sport. 1989. god. završio je medicinski fakultet u Splitu.

Još kao student zanima se i za fotografiju tako da je od 1986.god objavljivao i surađivao sa  tiskovinama.

2000-te godine specijalizira radiologiju i odlazi u Ameriku na dodatno usavršavanje. Bavi se naučnim radom i pisanjem. Sudionik je 5.smotre rovinjske fotografije na kojoj je dobio pohvalu za svoju fotografiju

Član je Centra vizualnih umjetnosti Batana..

 

Svi negdje putujemo, pišemo, snimamo nešto putopisno pa nam je tako i Zoran Rumboldt odlučio  predstaviti reportažu sa studentskog stručnog putovanja u Izrael i Egipat iz 1988. godine.

Posebnost reportaže je što je prikazana na dijapozitivima projiciranim na klasičnom dijaprojektoru.

Prikaz boja i detalja sa dijapozitiva  za ljubitelje dobre fotografije praznik je za oči i savršenost prikaza ne može umanjiti eventualna prašina ili sitna oštečenja koja se tu i tamo zamjete na dijapozitivima.

Digitalne fotografije nemaju takvih problema ali im nedostaje taj osjećaj prirodnosti , nedostaje im taj neki štih, šarm, to nešto što ne vidimo, ali osjećamo kad fali.

 

Putovanje započinje sa Izraelom u urbanom dijelu zaintrigiravši ga svojim kontrastom prikaza ljudi posvećenih tradidiciji i običnih ljudi koji obavljaju svakodnevne poslove u kupovini, na tržnici, u šetnji.

Militantnost Izraela nam je poznata iz povjesti zbog nemirnog i u okruženju nestabilnog područja  ali Zorana ipak iznenađuje brojnost žena u vojnoj uniformi koje zatiče na ulicama kojima se kreće, dok fotografira svoje motive. Dojmila su ga se i djeca, koja su na nekoj paradi ili predstavljanju vojnog naoružanja, to naoružanje doživljavala kao igraćke, samouvjereno i bez straha.

 

Slijedi priča  o Mrtvom moru. Mrtvo more je slano jezero koje leži na -400 metara nadmorske visine i nalazi se u pustinji iz kojega voda nigdje ne istječe, samo isparava  a jedinu vodu dobiva od rijeke Jordan.

Voda dotiće svake godine  sve manje zbog preeksploatacije rijeke, pa nivo jezera u prosjeku stalno opada i zbog toga joj salimitet stalno raste. Mrtvo more je jedno je od najslanijih mora na svijetu, salinitet je 33% . U usporedbi sa našim Jadranom koje ima 3 %  to je deset puta slanije.

 

Vidjeli smo  lijepo formirane kristale u vodi koji su na nekih 100 metara od obale i koje je Zoran uspio fotografirati ali koji su vrlo oštri i ako se porežete, u trenu, u roku od 2 sekunde  rana vam zabijeli i naraste i izgleda kao  kao da se zagnojila, vjerojatno zbog velike koncenracije soli . Danas se, kaže, ti kristali rijeđe vide uz obalu zbog stalnog ispiranja slatkom vodom ( tuširanje i slični razlozi). Sol je nekako masna i slanija od naše soli jer sadrži i neke minerale. U moru ne možete roniti nikako,možete  samo plutati i a nemoguće je potonuti..

 

Dalje nas priča vodi zapadnije od Mrtvog mora u nacionalni park En Gedi koji je prebogat izvorima i sa bujnom vegetacijom . Čuli smo priču o dvadesetak leoparda koji žive u Aziji od kojih četiri, pet žive u ovom nacionalnom parku  i doznali kako postupiti ako se slučajno susretnete sa njima.Uupozorenja  su zapisana na svim obavjesnim tablama, pa ti šeći okolo sam. Uglavnom piše da ih  ne provocirate, a ako vam je nešto sumljivo bacajte kamenje. Otišao je Zoran vidjeti te spilje u stijenama gdje navodno žive leopardi i satima osmatrao ali ništa nije uspio zabilježiti. Dobro se je bio osigurao i ponio  sa sobom  kamenje (po uputama), ali ništa od susreta.

 

Susrete je zato imao sa ljudima za koje kaže da su gostoljubivi i prijazni ali da se svi ne vole fotografirati. Stalno susreće i djecu od kojih je naučio riječ bakšiš jer stalno traže od turista  sitnog novca. Bio je i na njihovom buvljaku, tržnici na otvorenom gdje ima svega, i hrane i robe i sve je na prvi pogled neugledno,prljavo i mada ne djeluje čisto  to je definitivno pravo živopisno mjesto za lovce na dobru fotografiju. Mogli smo tako vidjeti majke kako presvlače bebe na podu i trgovce koji satima prodaju ne zna se što, jer nitko od njih ništa ne kopuje. Kad se prodaje/kupuje zlato onda se to nastoji obaviti skrivečki i na brzinu a hijearhija i status kod muškaraca se uspostavlja upotrebom engleskog štofa koje nije važno kako je skrojeno koliko je važno da ga imaš i da je englesko.

 

Pitali smo ga na kraju  da li je imao priliku vidjeti  kišu kako pada, rekao je da ju je nemoguće vidjeti  prije desetog mjeseca, ali da znaju  imati pustinjske oluje koje im mogu ljeti zadati probleme. Za Jeruzalem koji je ipak na 700 m nadsmorske visine kaže da nije neobično zimi vidjeti ga pod snijegom.

 

Pitali smo ga i zašto se odlučio da projekcija ide preko dijapozitiva. Imao je, kaže, prezentaciju i izložbe od skeniranih dijapozitiva ali  nije bio zadovoljan kvalitetom pa se vratio klasici, na čemu mu zahvaljujemo jer je projekcija bila vrhunska.

 

Publika u Photo art gallery Batana je pljeskom ispratila kraj projekcije a predsjednik udruge Mladen Boljkovac se zahvalio autoru Zoranu Rumboldtu i čestitao svim članovima Dan Batane te ih pozvao  na slijedeću aktivnost, a to je odlazak na  izlet  po Istri 28.03.2015. Do tada uživajte u prvoproljetnim danima (21.03.2015. tekst i fotografija Gordan Ukić)