O njoj

Autorska izložba Jelene Blagonić

Jelena Blagović već dulji niz godina istražuje obiteljsku ostavštinu i propituje vlastita sjećanja. Stvara svoj arhiv, ne organizacijom na osnovu priznatih i unutar različitih institucija već provjerenih postupaka, već estetizacijom u mediju fotografije. Te su fotografije
rezultat dugotrajnog procesa, pregledavanja, razgovora, slučajnih nalaza, zbližavanja, i, kroz čitavo vrijeme, intimnog suočavanja.
Fotografska serija O Njoj, predstavljena na ovoj izložbi, treći je dio ciklusa nazvanog Nezaštićeni arhiv. Njome Jelena Blagović nastavlja intimni arhiv obiteljske i osobne povijesti započet u serijama Obiteljsko srebro i Prije mene.O Njoj portret je autoričine majke ispričan u nekoliko fotografskih sekvenci. Snimke vidljivih znakova građanskog života — namještaj, slike na zidu, obiteljske fotografije, uz jedva raspoznatljive motive u sjeni, dim cigarete, refleksije u staklu,... suptilno grade priču o majci. Izjednačavanje po značenju malih i naoko nebitnih detalja i samoga
majčinog lica u postavu izložbe govore o naravi pamćenja. Beskrajno puno sitnih točaka, dokaza prisutnosti ravnopravno se isprepliću u identitetu majke. Cjelina sastavljena od komadića, bez precizne definicije, bez oštrine obrisa samo pokazuje da ni identitet ne može biti čvršći od (nečije) slike.
Postojanju je potreban referent, postojimo ogledajući se u drugomu, definiramo se u odnosu. Prema okolnom svijetu, prema ljudima, svaki put malo drugačije. Na jednoj fotografiji pronalazimo autoportert autorice, gotovo sakriven u jednoj od sekvenci. Jelena sebe
postavlja u direktan odnos. U zrcalu, preuzima ulogu zrcala. Umetanje sebe kao pečata, pečatiranje sobom postaje potvrda za obje strane, za obje žene, postaje jamac kontinuiteta i nađeni dokaz postojanja. (Zahtjevam da jesi. Da jesam. )
“Strah me kad trepnem, strah me da se u toj sekundi kad se moj pogled gasi na tvoje mjesto ne uvuče zmija,...“ piše Kundera u romanu Identitet.
Odraz svijeta, promatranog s puno pažnje, nježnosti i malo pritajenog straha pred nestajanjem, svijeta dobro poznatog autorici, predan je gledatelju kao neodređen i širok, bezvremen, mekan i dostupan, kao prostor upisivanja vlastih uspomena i istina.
— Iva Prosoli

Riječ autora

O Njoj, 2013. - 2014.

 

Fotografski portret moje majke nastao je iz ljubavi i straha. Ljubavi prema majci i straha od zaborava. U želji da svojim pogledom zabilježim naš odnos, odnos majke i kćeri, te atmosferu roditeljskog doma, ispričala sam priču o Njoj. I o sebi. Dio smo iste sekvence, jer ja sam njena projekcija, a Ona je moja.

Mjesto odrastanja uz Nju, za mene je mjesto sjećanja, naš mnemonički pejzaž, no to isto mjesto, bez Nje postaje beznačajno. Kao što će neminovno s vremenom i postati. No, strah je prevladan.

 

 

 

About Her, 2013 - 2014

 

Photographic portrait of my mother was created out of both love and fear. Love for my mother and fear of oblivion. In order to document our relationship from my perspective, relationship between mother and daughter, along with the atmosphere of our family home, I told the story about Her. And about me.

We are two parts of the same sequence, because I am her projection, and She is mine.

The place of growing up with Her, represents the place of remembrance for me, our mnemonic landscape, however, that very same place without Her becomes insignificant. As it will inevitably become over time. But the fear has been overcome.

1/1
Galerija fotografija
Fotografije sa otvorenja izložbe (foto Gordan Ukić)
  • Wix Facebook page
  • Wix Twitter page
  • Wix Google+ page

Urednik stranice:Gordan Ukić

Suradnici : Ana Travizi

                Martina Ukić

            Ermano Bančić