Dušan Grbac - Čarobne lutalice

Autorska izložba

Čarobne lutalice

Mit je jedan od najstarijih i najvažnijih pojava u povijesti kulture čovječanstva. Kultura i umjetnost se i danas okreću k izvoru tj. likovima iz mitologije. Preuzimaju ih, preispituju, preoblikuju i aktualiziraju njihove poruke.

Između mnogih emblematičkih mitoloških i umjetničkih motiva Antike, lik Meduze predstavlja legenda o njenom sudbonosnom pogledu. Ona je prikazana kao čudovište koje ima velike željezne zube, brončane ruke i zlatna krila, a umjesto kose na glavi otrovne zmije. Toliko je ružna da bi se svatko okamenio od njenog pogleda. Suočeni raznim umjetničkim prikazima Meduze, vidimo da često može njezino zmijama omotano lice u ljudskoj podsvjesti aktivirati različite, čak i potpuno kontradiktorne odazive. Takva vizualizacija Meduze imala je širok odjek i u rimskom svijetu, na mozaicima u kontekstu domusa ili unutar privatnih villa. Na njima promatra stanovnike kuće i goste. Arapi su joj dali ime Algol, što znači vrag ili đavlovo oko. Noću bi ubijala usamljene putnike, a onda bi ih pojela.

Takav mitološki kontekst Meduze je u našem vremenu i prostoru duboko ukorijenjen u nama. Zato se pri suočenju meduza i ljudi, nažalost, i danas u našim reakcijama iscrtavaju posljedice antičkih mitova u kojima prevladavaju neutemeljene zablude.

Meduze oduvijek pokreću špekulacije o vječnom životu i potiču traganje za izvorom mladosti i besmrtnosti. Znanstveno dokazana je činjenica da su neke meduze zbog sposobnosti regeneracije stanica i tkiva "vječna bića". One neometano pulsiraju u svjetskim morima i oceanima više od 650 milijuna godina. U toku je razdoblje šestog izumiranja vrsta, a upravo su meduze te koje kreiraju evolucijske poteze budućnosti života. U morskim ekosustavima preuzimaju glavnu ulogu. Smatraju se rijetkim "dobitnicama" degradacije morskog okoliša. Budući da im je potrebno izuzetno malo kisika, one dobro napreduju u vodama razorenim pretjeranom razinom dušika i fosfora, a osobito dobro se snalaze na umjetnim strukturama (npr. naftnim i plinskim platformama i elektranama na vjetar).

Ova, uvjetno neugodna, morska bića koja nas opeku tijekom kupanja, uništavaju riblju mlađ i onemogućavaju ribolov mrežama, ali važan su izvor hrane mnogim morskim organizmima, a ribljim zamecima služe kao sklonište od riba grabljivica. Znanost meduzama najavljuje novu budućnost kao "čistačicama" mikroplastike iz mora, a njihova sluz također će se moći koristiti u kozmetici i medicini.

Znatiželjnom autoru Dušanu Grbcu nova okruženja i motivi donose mnogo novih impulsa i prilika. On vođen željom da se udalji od antropocentričnog razmišljanja, meduzu vrste Cotylorhiza tuberculata u moru uz istarsku obalu, pokušava razumjeti i interpretirati na više razina. Fotografiranju tih čarobnih lutalica pristupa tako da povezuje svijet drevnih mitova sa svijetom znanosti i tehnologije, pružajući tako mogućnost otvaranja novih pogleda na problem suživota i interakcije. Tako izražava svoj stav preplićući prikaz meduza u ulozi fatalnih zavodnica kao i nevinih žrtava, traži njihovu ljepotu i monstruoznost, otkriva slojeve njihovih maski, proniče im u dušu u odrazu Perzejevog štita. Bavi se rekonstrukcijom ženske miline, stvaranjem novog višeznačnog stvorenja; igra se percepcijom, višedimenzionalnošću, trajanjem i postojanjem.

Kao dugogodišnji fotograf i iskusni ronilac na fotografske motive Dušan djeluje u duhu visokih etičkih standarda. Tako se ističe njegovo senzualno-senzoričko iskustvo objekta i prostora.

Zaista čarobne trenutke susreta s čarobnim lutalicama stvorio je na inovativan način koristeći osnovne alate i tehnologije za podvodnu fotografiju. Fascinacija novim tehnologijama u njegovim fotografijama nije više u prvom planu. U prvom planu su intimne interakcije i projekcije. Pretvara prostor u estetska i avanturistička iskustva, istražuje i vizualizira tajanstvene pojedinosti Cotylorhize tuberculate. Fotografijom stvara imerzivne modele prostora u unutrašnjosti Cotylorhize tuberculate. Kroz njih kao opijeni suptilnom dozom psihodelične estetike, pratimo promjene i učinke svjetlosti na njenu strukturu. Iskustvo takvog trenutka je impresivno. Dušanova fotografija pretvara podmorje u virtualni mikro-ples, koji inspiraciju nalazi u kombinaciji romantičnih, algoritamskih i fraktalnih situacija.

Kvaliteta na izložbi predočenih nam fotografija učinjenima kompaktnim digitalnim aparatom gotovo je nevjerojatan uspjeh. Ali prije svega, Dušanov kritički stav prema svom radu, traženju i analizi pogrešaka te temeljito promišljanje i planiranje, zaslužni su za izvrsne rezultate. Na temelju analize i dijaloga s klasičnom tradicijom opravdava ulogu i misiju umjetnika koji svojim suptilnim pogledom odražava sebe i svijet koji nas okružuje.

Lavoslava Benčić

1/3
  • Wix Facebook page
  • Wix Twitter page
  • Wix Google+ page

Urednik stranice:Gordan Ukić

Suradnici : Ana Travizi

                Martina Ukić

            Ermano Bančić