Ettore Perazzetta
Priče s otoka Cresa
Autorska fotografska izložba
07.10.-31.10.2023.
PRIČE S OTOKA CRESA
Serije fotografija Ettora Perazzetta kreću se u svojoj strogosti koju prekidaju samo crna i bijela, čas jarke, čas zagasite, čas blještavo svijetle, čas zavodljivo tamne. U kontrastima se prepoznaje Ettorov rad, kontrastima otoka Cresa, kiselog i slatkog, suhog od sunca i okupanog morskim valovima, koji je i pristanište turista u potrazi za skladom s prirodom. Krajolik je naizgled nedostupan, zemlja do koje je teško doprijeti, ali je gostoljubiva.
Kamenje, zidovi, mreže, jedra na prvi pogled izgledaju kao protagonisti autorovih slika, a u stvarnosti su vjetar, bura, sunce, slana voda koji se talože na ovom otoku, pravi pripovjedači ovog putovanja.
Ettorova knjiga ima jedanaest poglavlja: Drugi heroji, Odsutne prisutnosti, Evo je bura, Izvan vode, Jedra, Vjerska mjesta, S onu stranu crijepa, Vezovi u zaljevu, Obala, Divlji zidovi, Urbani zidovi.
Naslovi odabrani za serije ublažavaju maštovite senzacije koje proizlaze iz promatranja fotografija, ali naziv projekta "Sramežljiv i oštar" pojačava te emocije: sramežljiv je otok koji se pokazuje našem mladom Odiseju, ne želi se pokazati, potrebno je vremena i truda da se do njega dođe, skriva se od manje znatiželjnih pogleda, ali se oko vještog fotografa uvlači među nabore i otiske koje je ostavilo vrijeme. Oštra je ovo zemlja: ogrebotine su tragovi koje ostavljaju valovi mora koji neprestano zapljuskuju otok, ogrebotine su tragovi soli koja pali pokušaje zelenila na stijenama, ogrebotine su crteži vjetra i sunca na brodovima u mirovanju, na buntovnom drveću, na divljim zidovima.
Perazzetta dobro poznaje pravila kompozicije. Ritam ponavljanja crijepova, kamenja, sjena zaokuplja našu pažnju, ali uvijek postoji i nešto nepredvidljivo što pobudi našu maštu: kamen koji nije na svom mjestu, neočekivani crtež na zidu, iznenadni bljesak svjetla, mjesec koji viri, tragovi bršljana otkinutog sa zida. Tako nas Ettore tjera da zamišljamo: oživljava se kamenje suhozida, mreže postaju poput paučine, usamljena vjerska mjesta ističu se na nebu kao božanski znak, krivudavi crijepovi i njihove sjene duge poput ljudskih prstiju pokazuju put.
Ettoreovo je djelo snimljeno na filmu, razvijeno i tiskano u njegovoj mračnoj špilji: čas tako sličan Odiseju svojim pogledom i mislima u traženju najfascinantnijih kompozicija; čas sličan Hefestu u prisvajanju tajni tame i svjetla.
U tamnoj komori, u svom laboratoriju, Ettore pronalazi pukotine, rane koje je ljudska ruka zacijelila gipsom, ogrebotine vremena, drhtave kuće, granice suhozida, a potom i boje otoka. Vješto korištenje crne i bijele boje otkriva nijanse ovog očaravajućeg otoka, zamišljamo plavetnilo mora, plavetnilo neba, bijelu i crvenu boju stijena, bjelinu jedara i križeva, pusto i pohlepno zelenilo grmlja i drveća. Zatim zrna srebrnih halogenida ističu materiju fotografiranih subjekata, čak se i ovce među grmljem doimaju kao animirane skulpture koje su dio krajolika.
Fotografske priče Ettora Perazzetta rađaju se na otoku Cresu, s malo ljudske prisutnosti, tek ponekim turistom uhvaćenim s leđa, zatim jedrima koja simboliziraju čovjeka u skladu s prirodom i brodovima na mirnoj vodi koji nas podsjećaju da i more zna biti slatko i gostoljubivo.
Trevignano, 28. srpnja 2023., Francesca Della Toffola
Sramežljiv i oštar
Ljeto, otok i misli lete: “sunce, more, nebo”.
Inače to tako ide, ali ne na Cresu.
Već u prvim trenucima jasno je da ovo nije zemlja koja lako otkriva svoje ljepote, čini se sramežljiva, nezainteresirana, gotovo iznervirana bučnom i nametljivom radoznalošću onih koji tu dolaze po žuđeno mjesto uz more.
Krećući se, zatim, razvedenom obalom ili puteljcima u unutrašnjosti, stvara se dojam da su oštre stijene i trnovito grmlje postavljeni kako bi zaštitili intimnu prirodu otoka, ostavljajući lako dostupnim mjestima zadatak zadovoljavanja potreba onih površnijih.
Ovo što predstavljam jest fotografska priča razapeta između maritimne i ruralne biti mjesta, gdje olupine brodova u nedostatku mora djeluju kao kontrapunkt ogradama o koje se razbija val; jednostavne slike koje, sugerirane stvarnošću, uprizoruju osobnu interpretaciju.
.jpg)
Biografske bilješke:
Ettore Perazzetta rođen u talijanskom mjestu Arcade gdje je i nastanjen, po zanimanju staklar.
Foto amater već duže vrijeme; prvi pokušaji razvijanja i tiskanja datiraju iz 1978. godine;
samouk sam njegovao interes za fotografiju, prelazeći s crno-bijelih na slike u boji,
zatim na dijapozitiv da bih na kraju pristao u svijet digitalne fotografije.
Pred kraj 2008. godine, nakon pohađanja osnovnog tečaja, pridružio sam se klubu
fotografije čime sam učinkovito okončao razdoblje izolacije tijekom kojeg sam razvijao
način shvaćanja fotografije koji je u neskladu s trenutnom orijentacijom koja želi
sve više ovisiti o novim tehnološkim otkrićima i/ili najnovijoj modi.
Taj me razlog naveo da ponovno procijenim sredstva i materijale iz nedavne prošlosti, kao i
kritički razmotrim korištenje nekih suvremenih postupaka koji se u mnogim prilikama zlorabe.
Nakon početnog tečaja fotografije slijedio sam tečajeve usavršavanja kod Francesce Della Toffola i, u novije vrijeme, Giannija Berenga Gardina.
Trenutno upisan u Foto klub CVU “Batana” izlagao sam na skupnim izložbama u:
2009. – Combai
2010. – Vidor u Polifunkcionalnom centru kao fotograf na umjetničkoj izložbi
2011. – Montebelluna u vili Barchessa Manin sa serijom: Mračna zona
2011. – Caerano san Marco u vili Benzi Zecchini sa serijom: Venecija kroz drukčije oči
2011. – Montebelluna u vili Correr Pisani sa serijom: Granice
2011. – Spresiano u crkvici Giuseppini na izložbi Fotogrammi
2013. – Caerano san Marco u vili Benzi Zecchini sa serijom: Granice
2014. – Rovinj u Centru vizualnih umjetnosti “Batana” na 4. Smotri rovinjske fotografije
2014. – Arcade u bivšoj zgradi općine sa serijom: Važnost stvari
i samostalnim izložbama u:
2011. – Arcade u vijećnici općine: Sicilijanski dojam
2012. – Villorba u knjižnici Lovat: Kontrasti u ravnoteži
2015. – Rovinj u Centru vizualnih umjetnosti “Batana”: Unutar razglednice
2023. – Rovinj u Centru vizualnih umjetnosti “Batana” Priče s otoka Cresa
Neke od mojih fotografija objavljene su na web stranicama National Geographic Italija.
Pokušavam pronaći ravnotežu u različitim situacijama ne tražeći beskorisna pretjerivanja koja, u najboljem slučaju, dovode do ovisnosti; moje snimke, rezultat ovakvog načina razmišljanja, nisu promišljene nego instinktivne, tehnika je nešto marginalno, bitno je slušati
što mjesta, prizori imaju za reći i, kad to namjeravamo, dati im glas.
U konačnici, fotografija je upravo to: oživjeti sugestiju trenutka.