IZLOŽBA
OTVORENJE IZLOŽBE FOTOGRAFIJA
Tomislav Marić - Fluidne strukture
Autorska izložba fotografija
10.07.2026 - 09.08.2026.
Pokret New Vision (predvođen Lászlóm Moholy-Nagyjem, profesorom na Bauhausu) zagovarao je korištenje kamere kao alata za gledanje svijeta na način na koji ga ljudsko oko inače ne vidi. Moholy-Nagy je eksperimentirao s izravnim djelovanjem svjetla na foto-osjetljivi papir bez kamere.
.jpg)
.jpg)
O projektu Fluidne teksture
Serija fotografija “Fluidne teksture“ predstavlja dijalog između organske forme ljudskog tijela i stroge, matematičke preciznosti grafičkog uzorka; moje istraživanje odnosa modela i fotografa; uska je to granica skrivenog i otkrivenog.
Inspiraciju sam našao u Bauhausu, posebno u radovima Oskara Schlemmera (poznatog po "Trijadskom baletu"), gdje ljudsko tijelo nije promatrano samo kao anatomija, već kao arhitektonski element. Ovdje, umjesto u 18 kostima, modeli su odjeveni u 18 tekstura. Teksture modelima daju mističnost, dozvoljavaju im da prikažu ili sakriju dio sebe koji smatraju da treba sakriti ili pokazati. Na fotografiji, projekcija točaka i linija "razbija" organske obline tijela. Ruka, torzo i noga prestaju biti samo dijelovi tijela i postaju plohe prekrivene rasterom. To je izravna paralela s Bauhausovim nastojanjem da spoji umjetnost i industrijski dizajn, tretirajući ljudsku formu kao platno za geometrijsko istraživanje.
Pokret New Vision (predvođen Lászlóm Moholy-Nagyjem, profesorom na Bauhausu) zagovarao je korištenje kamere kao alata za gledanje svijeta na način na koji ga ljudsko oko inače ne vidi. Moholy-Nagy je eksperimentirao s izravnim djelovanjem svjetla na foto-osjetljivi papir bez kamere. Moja fotografija koristi sličan princip "pisanja svjetlom", dakako na suvremeniji način, prilagođen današnjici. Umjesto da svjetlo samo osvjetljava subjekt, ono ga definira i mijenja. Korištenje točkastog uzorka (rastera) hommage je grafičkim eksperimentima i tiskarskim tehnikama koje je Bauhaus promovirao kao vrhunac moderne komunikacije. Iako je Op-Art (optička umjetnost) procvjetao kasnije (1960-ih godina 20.st.), njegovi se korijeni nalaze u istraživanjima percepcije započetima upravo u Bauhausu.
Slika stvara optičku iluziju, kod koje se oko promatrača bori između prepoznavanja trodimenzionalnog tijela i dvodimenzionalnog uzorka. Želim da promatrač ne gleda samo ljepotu tijela ili teksture, već da pokuša u svojoj glavi napraviti vlastitu interpretaciju cjeline. Na taj način svako ima svoj privatni doživljaj fotografije koju ovdje promatra.
Upotreba mliječne kupke nije samo estetski izbor, već ona služi kao prazno platno koje briše kontekst prostora i vremena, ostavljajući subjekt u stanju bestežinskog postojanja, jer voda omekšava rubove tijela i stvara eteričnu atmosferu.
Moje fotografije nisu portret, to je studija o interakciji medija. One spajaju fotografiju, body-art, suvremenu tattoo kulturu i grafički dizajn u koherentnu cjelinu.
Projekt je moj pokušaj na temu dekonstrukcije ljudske forme, kako bi je se ponovno objedinilo kroz svjetlost, pretvarajući intimni trenutak u univerzalnu estetsku izjavu o odnosu između prirode (tijela) i tehnologije (projekcije).
Tomislav Marić
.jpg)
Fluidne teksture
Premda je fotografski ciklus „Fluidne teksture“ Tomislava Marića tematski vezan uz motiv ženskog akta, autor ovdje nadilazi uobičajenu žanrovsku estetiku klasičnog prikaza ženskog tijela, prebacujući fokus interesa sa sadržaja i sa opisa motiva na likovni tekst i vizualno događanje. Koncepcija koju kroz projekt razvija je proučavanje odnosa ljudskog (ženskog) tijela i linijskih tekstura u fotografskom prostoru te njihovo međusobno djelovanje. U svojim fotografijama Marić teksturama prekriva tijela modela i time ih modificira i de-konstruira, pa tako priča prelazi u vizualno događanje, dok subjekt postaje likovni medij i umjetnički objekt. Tijelo u tom kontekstu postaje prostor vizualnog događanja i svojevrsno organsko platno na koje se projiciraju razigrane apstraktne teksture koje djeluju poput iluzivnih tetovaža, nekad skrivajući, a nekad otkrivajući tijelo. Ovakvim pristupom i konceptom Marić slijedi trag onog dijela suvremene umjetnosti koji se, na način body-arta i body-paintinga bavi tijelom kao sredstvom likovnog izražavanja, odnosno koji se, na način tetovaže, bavi tijelom kao sredstvom komunikacije.
Ideja ovog projekta nadovezuje se na povijesno-artikulirane avangardne prakse prve polovice dvadesetog stoljeća. Autor pronalazi snažno uporište u naslijeđu Bauhausa, posebice u istraživanjima Oskara Schlemmera i njegovom „Trijadskom baletu“. Međutim, dok je Schlemmer ljudsku formu podredio arhitektonskom prostoru kroz krute, geometrijske kostime, Marić svoje modele „odijeva“ u nematerijalne svjetlosne teksture koje meko obujmljuju ili prate oblik tijela. Također, u duhu pokreta New Vision i eksperimenata Lászlóa Moholy-Nagya, autor poseže za kamerom kao alatom za redefiniranje zbilje, a sofisticiranu digitalnu tehnologiju koristi kako bi majstorski baratao medijem svjetla – ne da bi objekt samo osvijetlio, nego da bi ga i modificirao i redefinirao. Rezultat je na kraju fascinantna optička iluzija, kod koje se promatračevo oko neprestano bori između prepoznavanja trodimenzionalnog volumena i dvodimenzionalnog teksturnog uzorka. Percepcija se pritom stalno mijenja, jer se stalno otvaraju nova i drukčija viđenja.
.jpg)
Pojam teksture nameće se ovdje svojom višeslojnom hermeneutikom i mnoštvom morfoloških izazova. Sama riječ tekstura dolazi od latinskog textura, što znači tkanje, tkanina, sklop, sastav. Ona je lingvistički izravno povezana s pojmovima tekstila i teksta, što ukazuje na širinu značenja i upućuje na fine načine nizanja, ispreplitanja i „pletenja“ elemenata od kojih se tka umjetničko djelo. Tekstura je jedinstvena među likovnim elementima jer simultano izaziva dva senzorna procesa: vizualni i haptički ; odnosno viđenje i dodir. Dok je u kiparstvu tekstura uvijek stvarna, fizička i plastička, u fotografiji se ona transformira u vizualnu, odnosno iluzivnu, jer tu predstavlja dvodimenzionalnu interpretaciju trodimenzionalnog svijeta. Ovaj spoj dvodimenzionalnosti i trodimenzionalnosti daje ambivalentan dojam: istodobno i strogosti, ali i lirske ugođajnosti. Ta ambivalentnost širi se i na cjelokupni dojam: s jedne strane prisutan je osjećaj stvarnoga i realno-opipljivoga, a s druge nestvarnoga i imaginarnoga te to u konačnici rezultira snažnom optičkom senzacijom iluzivno-taktilnoga. Uz to, prisutan je i doživljaj gibljivosti, prosvijetljenosti i fluidnosti, čemu se može zahvaliti zbog tehnike milk bath - postupka fizičkog uranjanja modela u „mliječnu kupku“, čime ove fotografije dobivaju posebna svojstva. „Mliječna kupka“ znači da modeli kod fotografiranja uranjaju u kadu ispunjenu mliječno-bijelom vodom, što kod snimanja daje „efekt praznog platna“, a to na neki način briše parametre prostora i vremena, ostavljajući subjekt u stanju bestežinskog postojanja. Tekućina zamagljuje konture tijela, pretvarajući sve u fluidnu tajnovitost, u kojoj se razaznaju tek pojedini tjelesni fragmenti. Kad se na takvu površinu projicira teksturirani raster, stvara se hipnotizirajući treći prostor, svojevrsni međuprostor kojeg definira svjetlo, a svjetlo sve smješta u neki neodredljivi ambijent između opipljive stvarnosti i iluzije; između realnoga i virtualnoga. Autor tako teksturom stvara specifičnu likovnu mimikriju, transformirajući površinu u apstrakciju i prenoseći vizualni događaj u neku drugu dimenziju. Ipak, ovi profinjeni linijski rasteri - nekad proračunato pravilni, a nekad biomorfno-labirintični, naizgled nespojivi s tijelom, za tijelo su od strane autora ipak pažljivo odabrani te prilagođeni svakom modelu kojeg se snima. Oni često prate zaobljenosti i mekoću tijela, pa zato nisu isključivo likovni elementi, nego uz to fukcioniraju (i) kao vizualni psihogrami.
Serijom fotografija u projektu „Fluidne teksture“ Tomislav Marić na suvremeni način, jezikom suvremene umjetnosti, progovara o sadašnjem trenutku. Njegove fotografije nisu samo visokovrijedni estetski artefakti, nego i pronicljivi likovni komentari i vizualni psihogrami stvarnosti. One nam daju poticaj da, kroz sraz i suglasje discipline i empatije, u svijetu užurbanih tehnologija i spektakla, zastanemo pred živom arhitekturom tijela i dekodiramo slojeve vlastite opstojnosti.
Višnja Slavica Gabout
Ukratko o autoru:
TOMISLAV MARIĆ profesionalni je fotograf koji aktivno djeluje već tridesetak godina u nekoliko područja fotografije. Uža su mu specijalnost produkt i portretna fotografija, snimanje staklenih objekata i hrane te umjetnički i poslovni portret, a u slobodno vrijeme bavi se pejzažnom i akt fotografijom. Posjeduje vlastiti studio u Zagrebu, sa specijaliziranom opremom, koja udovoljava svim specijalnim zahtjevima: od mikro rasvjete i fleš rasvjete s kontrolom temperature svjetla za produkt fotografiju, do LED/kontinuirane rasvjete za snimanje video spotova i fleš rasvjete za snimanje editorijala. Za obavljanje postavljenih zadataka posjeduje foto aparate malog, srednjeg i velikog formata.
Radio je s kreativnim art-direktorima iz svih značajnijih reklamnih agencija u Hrvatskoj: McCann Erickson, Imago, BBDO, JWT, New Moment, Nexus, Publicis te nizom agencija u inozemstvu. Specijalizirao je portretnu fotografiju u Pekingu, u vrijeme kada je od 2017. do 2018. godine boravio i radio u Kini. Tamo je u foto studiju Airmy, najvećoj tvrtki za portretnu fotografiju ne samo u Kini, nego i u svijetu, učio principe tradicionalne kineske portretne fotografije, postavši jedini zapadnjački fotograf koji je specijalizirao tu vrstu fotografije. Odlikuju je specifična pravila kadriranja i tehnika rasvjete, kao i izrazita statičnost, plošnost prostora i skulpturalna kvaliteta portretiranog subjekta. Pažnja je pritom usmjerena na rekvizite koji, uz često frontalno pozicionirane subjekte, čine jedine elemente kompozicije suprotstavljene plošnoj pozadini.
Posljednjih godina Marić surađuje i s izdavačima i vrhunskim kuharima (Stéphan Macchi, Jeffrey Vella...) u izradi kuharica. Svojim fotografijama ilustrirao je šest kuharica, od kojih valja spomenuti „Male tajne 100 kulinarskih delicija“ za Podravkinu Vegetu. Bavi se i fotografiranjem vizuala hrane za potrebe klijenata koji zahtijevaju kompletnu produkciju, sa scenografijom i glumcima, prema visokim komercijalnim standardima.
Marić je radio i kao urednik u nekoliko časopisa: kao glavni urednik XL magazina (1999.-2001.), glavni urednik B4L lifestyle magazina (2005.-2007.) i urednik Blur magazina (2010.). Također, od strukovne udruge ULUPUH bio je angažiran kao predstavnik u FEP-u (Federaciji europskih profesionalnih fotografa) za Hrvatsku.
Od nagrada na profesionalnim strukovnim festivalima ističu se: Grand Prix na Moscow International Advertising Festival za kampanju No Milk Today (Heineken) za agenciju Lowe Digitel (2000.), kampanja Restaurant Blu - squid, fish, shell, Lowe Digitel; Golden Apple in print category (2003.) te Gold Lion “Check Them“ za McCann na festivalu Cannes Lions (2009.).
Autor radi širom Hrvatske te u Austriji, Njemačkoj i u zemljama Dalekog istoka. Živi u Zagrebu.
Kontakt:
gsm: +385 91 6565 456
e-mail: phtomislav@gmail.com
web: www.tomislavmaric.com
Izložba TOMISLAVA MARIĆA „Fluidne teksture“ moći će se razgledati u Photo Art Gallery CVU „Batana“ u Rovinju do 9.8. 2026., u radno vrijeme galerije: pon-pet: 10,30-13,30 /18-22h; sub: 10,30-14,30h. Ulaz je slobodan.
Ermano Bančić, tajnik CVU „Batana“
tel: +385 (0)98 660 357
Kontakt kustosica izložbe:
Višnja Slavica Gabout +385 (0)99 461 5929