CVU-BATANA

„FOTOGRAFIJA, MIT I ART“

​

O MITOVIMA I MITOLOGIJAMA

Mit je kolektivna predaja koja iskazuje predodžbe o svijetu, formulirana fantastičkim, metaforičkim, alegorijskim i arhetipskim narativnim slikama. On je produkt starih, arhaičnih, kolektivnih fantazija, čiji smisao nije u pukom izmišljanju, nego u pokušaju narativne konceptualizacije osjetilnog iskustva svijeta te promišljanja i objašnjenja prirodnih i duhovnih pojava (prema Šuvakoviću). Mit nastaje u prvoj fazi konstruiranjem priče iz nekog konkretnog iskustva, a zatim transformacijom tog narativa u metaforu i alegoriju te u konačnici u sveprihvaćeno, univerzalno vjerovanje i objašnjenje zagonetke života, neke prirodne pojave, ili događaja. Od svojih najranijih početaka čovjek sustavno promatra i promišlja svijet oko sebe, a sve što vidi, čuje i osjeti on pokušava shvatiti. Mitovi i predaje nastali su onda kad drevni ljudi nisu mogli ili znali dokučiti stvari i pojave koje su im bile neobjašnjive – nastanak života i uzrok smrti, izmjene godišnjih doba, dana i noći, ili vremenske prilike, pa je to pripisivano višim silama, bogovima, vilama, i nekim nadnaravnim bićima. Mitologija je tako točka susreta poznatog i nepoznatog, ljudske svijesti i podsvijesti. Stari Slaveni posjedovali su bogatu i snažnu kulturu, tako i mitologiju (u svijetu jednu od onih starijih), koja je bila bitna komponenta njihove svakodnevnice. Za svaki aspekt staroslavenskog života postojao je određeni bog, pa njihova mitologija predstavlja cijeli sistem vjerovanja, u kojem dominira slavljenje Sunca i Mjeseca. Postoji i razrađena hijerarhija bogova i božanstava, kod koje je glavni bog Perun, bog groma i munja, njegov pandan Volos, bog podzemlja, glavna boginja Mokoš te njihova djeca – bogovi Juraj i Mara/Morana. Uz njih i mnoštvo raznih vila, vilenjaka, vještica i ostalih nadnaravnih bića, koji nastanjuju mistična mjesta – šume, rijeke, planine i more.

ODNOS MITA I SUVREMENE LIKOVNE UMJETNOSTI

Suvremeni umjetnici danas često posežu za mitovima kao inspiracijom, koristeći mitske priče i legende ne u svrhu njihove ilustracije, nego u svrhu njihove aktualizacije i pretvaranja u suvremene metafore. Tako dotičući, kroz stilske sheme aktualnog vremena, ne arhaične fantazme, nego bliska osobna iskustva i kolektivne događaje. Kad se umjetnici danas bave mitološkim temama, oni ih pričaju likovnim jezikom današnjeg vremena i kroz njih provlače metafore i simbole koji prenose suvremene poruke, jer autori uvijek promišljaju onaj svijet u kojem žive, pa njihovo umjetničko djelo, kad je i mitološke tematike, u svojoj je osnovi odraz propitivanja sebe u svom svijetu. Zato suvremeni autori sagledavaju i rekonstruiraju mitsku priču u skladu sa svojim diskursom i diskursom svoga vremena, vizualizirajući ju kroz suvremene likovne forme: happening, performance, foto-esej i sl., donoseći na taj način suvremenu perspektivu mitskog događaja. Kod istinski kreativnog pristupa takve likovne priče nikad nisu tek ilustrativno prepričavanje sadržaja, već su njegova autorska vizualna transkripcija u određeni vizualni medij. U ovom slučaju, kod umjetničke fotografkinje Ive Lulić, u medij fotografije.

IVA LULIĆ I FOTO-PROJEKT „ZAČARANA ŠUMA – ZABORAVLJEN SVIJET MITSKIH BIĆA HRVATSKE“

Veliki dio svog dosadašnjeg fotografskog umjetničkog opusa, više od petnaest godina, Iva Lulić je posvetila autorskoj likovnoj interpretaciji priča i legendi iz staroslavenske mitologije. Njezin posljednji projekt u tom nizu je „Začarana šuma – zaboravljen svijet mitskih bića Hrvatske“, koji donosi priču o bogovima Perunu i Volosu, boginji Mokoš, te mladim bogovima Jurju i Mari/Morani, a kroz koju priču se profinjeno metaforički provlači i ona o protoku vremena, mijenama godišnjih doba, događajima u prirodi, kultu drveta (hrast) te općenito o životu u neprestanom razvoju i živom kozmosu u neprekidnom obnavljanju. Projekt je realiziran 2021. u vidu digitalne slikovnice, kao rezultat suradnje Ive Lulić, autorice i voditeljice projekta i Zdenka Bašića, multimedijalnog umjetnika koji je za tu priliku osmislio vizuale likova ove priče, a na realizaciji je sudjelovala i grupa umjetničkih suradnika. Ovom prilikom se projekt prezentira galerijski, kao znalački likovno uobličen foto-esej, koji spomenutu priču donosi kroz seriju fotografija s pratećim tekstovima koji ih upotpunjuju, pa slika i riječ tu postaju ravnopravni prostorni akteri sveukupne vizualne ikonosfere i sveukupnog vizualnog doživljaja.

FOTOPERFORMANS: PROSTOR MITA I PROSTOR STVARNOSTI

Ovu seriju fotografija Ive Lulić možemo promatrati kao scensko događanje i kao pomno režirani fotoperformans, kod kojeg autorica mitski narativ situira u autentične ambijente prirode (šume, livade, obale voda). Pritom odabire lokacije snažnog „mitološkog potencijala“, smještajući u njih kostimirane modele – glavne likove. Elementima koji se tiču scenografije, kostimografije i rekvizitima pristupa s posebnom režijskom preciznošću, što u konačnici rezultira site-specific radovima u kojima je zamrznut začudan, fascinantan vizualni trenutak. Ovakav način vizualne transkripcije i snažno naglašena autorska osobnost nadilaze doslovno dokumentiranje, a autorica postiže upečatljiv dojam, kao da njezinim fotografijama vibriraju „odjeci kroz prostor i vrijeme“. Čini se kao da predmeti i pojave koji se nižu kroz kadrove ovog foto-eseja prebivaju u nekoj pomaknutoj realnosti, koja je jednom mitski nestvarna, a drugi put životno opipljiva, pa se tu isprepliću poetika i fantazmagorija, stvarnost i imaginacija. Kroz ovu transpozicijsku igru sjećanje se materijalizira, a slojevitost same izvedbe kreira beskonačno cikličko kretanje kroz univerzum, unutar kojeg se, poput koncentričnih krugova, prošlost i sadašnjost dotiče i spaja. Jedan povijesni, mitski prostor autorica tako pretvara u novo prostranstvo suodnosa čovjeka i prirode. Prepoznatljivim motivima ona gradi novu memoriju, asocirajući pritom na suvremene društvene situacije i vječne ljudske priče, čiji tragovi sežu do iskona. Težište se prebacuje s čistog narativa na metaforu, odašiljući guste vizualno-značenjske poruke. Međutim, ovaj projekt ne ostaje samo u domeni estetike i fantazije. Kroz poetsku i metafizičku komponentu Iva Lulić se dotiče i čovjekova društvenog bića. Njezina aluzija na svakodnevicu ima i suptilnu aktivističku crtu: odgovornim pristupom prema očuvanju kolektivne memorije, autorica koristi prošlost kao čvrst oslonac za kritičko promišljanje i za izgradnju svjesnije budućnosti.

FOTOGRAFIJA KAO MEDIJ TRANSFORMACIJE I OTKRIĆA

Fotografija se tradicionalno shvaća kao dokument, sredstvo najneposrednijeg prenošenja i bilježenja zatečene stvarnosti. Međutim, u kreativnom diskursu Ive Lulić ona postaje moćan alat za transformaciju i redefiniranje te iste stvarnosti. Fotografija ovdje ne bilježi pasivno zatečeni prizor, već djeluje kao medij koji materijalizira imaginarno i ističe izražajne mogućnosti drugih disciplina, medija i oblika vizualnog izražavanja — slikarstva, kiparstva, scenografije, kostimografije, a posebno medija svjetla. U svakom pojedinom kadru sabijeni su i vrijeme i prostor, što promatraču omogućuje skraćeni, izravni pogled u samu bit mitske priče. Kroz zumirane detalje, poglede odozgo ili odozdo, te neočekivane i neobične perspektive, autorica uvlači gledatelja u likovno događanje kroz posve novi rakurs. A upravo taj novi rakurs otvara vrata drukčijem iščitavanju i novoj percepciji, podsjećajući nas da mitovi nisu tek zaboravljene priče iz davnina, već žive strukture koje i danas mogu utjecati na oblikovanje našeg doživljaja svijeta.Višnja Slavica Gabout