top of page

Marino Raunić: ˝Portret IRealnog svijeta

Autorsska izložba fotografija

11.03.-30.03. 2023..

Portret IRealnog svijeta

 

 

Marino Raunić, u kolekciji fotografija pod naslovom Portret IRealnog svijeta, primjenjuje tehniku infracrvene (IR) fotografije kako bi isprepleo fotografske žanrove i materijalizirao motive priobalja, vegetacije, životinja, ljudi, strojeva i građevina u netaknutoj prirodi i urbanim krajolicima. Iako pronalazi motive u Puli i bližoj okolici, njegovi motivi postaju univerzalni, imaju dublje značenje i globalnu poruku.

Tehnologija IR fotografije je proces foto-grafiranja objekata koristeći elektromagnetske valove između 700 i 900 nanometara, što je izvan spektra čovjeku vidljive svjetlosti (380–700 nm). IR fotografija postala je moguća tek nakon otkrića infracrvenog zračenja u 19. stoljeću i primijenjena je ponajviše u vojnoj industriji tijekom prve polovice 20. stoljeća. Danas se IR fotografija koristi na znanstvenim i industrijskim područjima. Šezdesetih godina 20. stoljeća postala je popularan medij izražavanja kod mnogih umjetnika i fotografa zbog neobičnih rezultata koje infracrveni film može proizvesti.

S razvojem digitalne tehnologije, IR foto-grafija može se stvoriti i digitalnim senzorima i kamerama. Dostupnija, isplativija, prila-godljivija i kvalitetnija oprema dovela je fotografe do novih i inovativnih rezultata.

I dok se čini da bi već samo majstorstvo u poznavanju tehnologije IR fotografije moglo biti samodostatno za stvaranje uspješne izložbe, upravo Marino Raunić dokazuje da fotograf mora savladati i mnoga druga područja znanja i stjeći mnogo iskustva kako bi stvorio kolekciju fotografija potpuno obavijenu uvjerljivom fikcijom i posjetiteljima izložbe ponudio jedinstven doživljaj proteklog i suvremenog vremena i prostora s pogledom u distopičnu budućnost globalnih razmjera.

Autor u nekoliko fotografskih žanrova (krajolik, arhitektura, ulična fotografija...) stvara prizore koji su nadrealni, ponekad čak zastrašujući i emocionalno evokativni. Posjetitelju prikazuje svoje viđenje svijeta na nov i osebujan način.

Kadriranje, rakursi i planovi besprijekorno prate autorova nastojanja da iz fizikalnih mogućnosti raspona infracrvenog spektra izmami što više karakteristika kako bi fotografije interpretirale njegove jasne ideje i poruke.

Vegetacija u snoviđenjskim krajolicima se pretvara u žute ili bijele strukture, dok je nebo duboko plavo ili crno, stvarajući fotografije visokog kontrasta koje su vizualno impresivne i emocionalno sugestivne. Svjetla vegetacija i bijelo drveće stvaraju dramatičan i bezvremenski efekt te oblikuju krajolik snova ili fantazijskog svijeta. Ove često atmosferične fotografije, osvjetljavaju i isčitavaju oblike na nove i zanimljive načine, hvatajući jedinstven i čaroban trenutak u vremenu.

Raunić IR fotografijom otkriva apstraktne oblike i uzorke, detalje i teksture povijesnih zgrada, industrijske baštine i drugih građe-vinskih struktura, izazivajući emotivna iznena-đenja, a jedinstvena paleta boja – oštra i duboka plava te zemljano-narančasti tonovi stvaraju fantastičan i izvanzemaljski izgled te doprinose nadrealnoj kvaliteti fotografija.

Ljudske figure su sanjive, nestvarne, zrače jedinstvenim i upitno-zlokobnim sjajem. Siluete nalik utvarama autor kadrira u fokus kompozicije, kontrastirajući s okolnim prirodnim i urbanim krajolikom te dodajući osjećaj mjerila i konteksta fotografiji. Pojavljuju se kao bezvremena bića bez osobnosti i emocija, a možemo ih interpretirati kao podsjetnik na stanje pojedinca u vrtlogu naše civilizacije i često nepredvidljivu prirodu antropocenog svijeta u kojem živimo ovdje i sada.

Zbog neizbježnosti zatona naše civilizacije, čije naznake već doživljavamo na vlastitoj koži, a koja će obilježiti našu budućnost, pove­zane slučajnosti koje oštar autorov pogled na društvene nijanse razgolićuje s oštroumljem i lakoćom, čine se ne samo potrebnima, već i etički nužnima. I dok neki autori to čine na eksplicitan način, Raunić nas kroz kolekciju svojih fotografija diskretno navodi na prima­mljiv dijalog s fotografijom koji počinje kao šok između privida i zbilje, razvija se u opojnu meditaciju, a završava kao emocija prepuna tjeskobne istine.

Lavoslava Benčić

bottom of page