top of page
batana-2-mala.gif

OTVORENJE IZLOŽBE FOTOGRAFIJA

Marko Krnjajić - Tragovi stanara
Samostalna izložba fotografija

17.10.2026 - 15.11.2026.
 

​

Fotografije nas vraćaju u neka prošla vremena gdje je dvorište bilo dio prostora za stanovanje, pogotovo ljeti, u sjeni kakve pergole s lozom ili krošnje stabla duda koja je radila hlad, a ne samo sređeni, pokošeni vrt s cvijećem ili jednostavno uvijek traženo parkirno mjesto.

Tragovi stanara, Pula 2, 2021.jpg
Tragovi stanara, Pula 9, 2026.jpg

Tragovi stanara

 

"Tragovi stanara" Marka Krnjajića serija je fotografija snimljenih po Istri koja nas pomalo stavlja u vremensku kapsulu.

Motivi za koje smo mislili da su dio povijesti ili neke bliske prošlosti zapravo i dalje dio naše svakodnevice, no možda ne obraćamo

pažnju na njih ili ih jednostavno ignoriramo.

Materijali su isti kao prije pola stoljeća, no par njih, pretežno plastika, odudara od te mediteranske svevremenske slike.

Fotografije nas vraćaju u neka prošla vremena gdje je dvorište bilo dio prostora za stanovanje, pogotovo ljeti, u sjeni kakve pergole s lozom ili krošnje stabla duda koja je radila hlad, a ne samo sređeni, pokošeni vrt s cvijećem ili jednostavno uvijek traženo parkirno mjesto.

Miješajući starinu i novije detalje poput plastičnih terasnih stolova i stolica, trampolina, improviziranih vrtnih tuševa izrađenih od starih bojlera, fasada prepunih vanjskih jedinica klima-uređaja, do modernijih ulaza zgrada napravljenih u kasnim 70-im ili osamdesetim godinama prošlog stoljeća s ukrasima od satelitskih antena, Krnjajić stavlja "stanare" u prvi plan, dajući nam na znanje da su i dalje prisutni, da tamo žive i pomalo rade što im je volja.

Krnjajićeve fotografije graniče s grotesknim, komičnim prizorima, kao da su izvučene iz kojeg zaboravljenog Fellinijevog filma s dodanim bojama, no vrijeme kao da je stalo. Zapravo nije vrijeme stalo, vrijeme ide naprijed svojim tokom u okolini koja nas okružuje i stvara naš mentalitet, ali urbana kultura je stala; vrijeme je išlo naprijed, no naš modus vivendi ostao je isti, indiferentan stav da nam nitko ništa ne može.

Đani Celija, fotograf

 

 

 

 

 

TRAGOVI STANARA / autorski tekst

Tragovi stanara dugoročni je fotografski projekt koji razvijam već deset godina, nastao iz potrebe da promatram Istru izvan njezine uobičajene, prepoznatljive slike. Zanimaju me prostori koji nisu napravljeni da budu viđeni, nego da budu nastanjeni: ulazi, pročelja, balkoni, dvorišta, vrtovi, predmeti, biljke i improvizacije nastale iz svakodnevnih potreba. Upravo na tim, često prešućenim mjestima, prostor počinje govoriti o ljudima koji ga koriste.

Na fotografijama nema ljudi. Ipak, oni su neprestano prisutni. Njihovo se postojanje može iščitati iz načina na koji su nešto postavili, preuredili, zasadili, ogradili ili prilagodili sebi. Prostor tako postaje svojevrstan portret bez lica. Sitni detalji, naizgled bez osobite važnosti, mogu govoriti o navikama, ukusu, obiteljskim obrascima, ekonomskim okolnostima ili jednostavnoj potrebi da se vlastito okruženje učini prisnim. Te intervencije nisu tek ukrasni dodaci; one su svojevrsna biologija stanovanja – vidljivi ostatak dugotrajnog pregovaranja između čovjeka i mjesta.

Prostor stoga ne promatram kao pasivnu pozornicu. On je slojevita tvorevina u kojoj se prepliću arhitektura, vrijeme, osobno iskustvo i društveni odnosi. Stanovati znači postupno prisvajati prostor, unositi u njega vlastite navike i potrebe, ostavljati znakove koji s vremenom postaju gotovo neodvojivi od same strukture mjesta. Čovjek preoblikuje prostor, ali prostor istodobno oblikuje njegov osjećaj identiteta i pripadanja.

Tragovi stanara, Pula 2, 2021.jpg

Serija je nastajala na različitim lokacijama Istre – u Puli, Vodnjanu, Pazinu, Premanturi, Humu, Barbanu, Boljunu... Istra ovdje nije prikazana kroz turistički imaginarij, niti kao jedinstven i jasno omeđen identitetski prostor. Ona je promatrana iznutra, kroz sitne prizore svakodnevice u kojima se susreću različiti slojevi vremena, arhitekture i života. Ono što me zanima jest Istra iza razglednice: prostor kakav se otkriva tek kada prestanemo tražiti reprezentativno i počnemo gledati ono što je svakodnevno.

Moja autorska pozicija dodatno određuje taj pogled. Nisam rođen u Istri, ali u njoj živim dvanaest godina. U taj prostor sam došao iz drugačije estetike, iskustva i mentaliteta. Tijekom godina postao mi je blizak, ali nikada nisam prestao promatrati ga s izvjesnom distancom. Upravo se između te dvije pozicije – pripadanja i udaljenosti – oblikuje projekt. Dok gledam kako drugi stanovnici oblikuju mjesta koja nazivaju svojima, istodobno propitujem vlastiti odnos prema prostoru koji je postupno postao dijelom mog života.

Tragovi stanara, Pula 1, 2025.jpg

Tragovi stanara nisu pokušaj povratka nekoj idealiziranoj prošlosti. Naprotiv, projekt pokušava uhvatiti sadašnji trenutak, svjestan njegove prolaznosti. Predmeti se uklanjaju, pročelja mijenjaju, biljke prerastaju svoje posude, arhitektura dobiva nove funkcije, a svakodnevne navike polako nestaju ili se preoblikuju. Ono što je danas gotovo neprimjetno sutra možda više neće postojati. Fotografija zato ovdje ima i ulogu pamćenja.

Tragovi stanara odmiču se od dokumentarne fotografije shvaćene kao puko bilježenje zatečenog. Svaka fotografija istodobno je zapis, interpretacija i susret s vremenom. Serija nastoji sačuvati ono što je prolazno: male prostorne odluke, osobne intervencije i znakove svakodnevice koji mogu nestati jednako brzo kao što su nastali.

Ovaj projekt naposljetku postavljaja jednostavno, ali otvoreno pitanje: kada prostor prestaje biti samo mjesto u kojem živimo i postaje mjesto kojem pripadamo? Odgovor se možda ne nalazi u velikim simbolima, nego upravo u sitnicama kojima prostor činimo svojim.

Projekt trenutačno obuhvaća 15 kolor fotografija formata 40 × 50 cm, izvedenih tehnikom digitalnog printa. Serija ostaje otvorena i predviđeno je njezino daljnje širenje prema konačnom korpusu od približno 25 fotografija. U izložbenom prostoru radovi su zamišljeni kao linearni niz, u kojem se pojedinačni prizori nadovezuju jedan na drugi poput fragmenata šireg teritorijalnog i osobnog zapisa.

Marko Krnjajić

Tragovi stanara, Premantura 3, 2026.jpg
Marko Krnjajić.jpg

Marko Krnjajić, umjetnički fotograf i filmski redatelj, poznat je po svom jedinstvenom pristupu vizualnom pripovijedanju. Studirao je na Akademiji umjetnosti na katedri za fotografiju kao i filmsku režiju u centru za vizualne komunikacije “KVADRAT” u Beogradu. Njegovi radovi privukli su pažnju brojnih galerija, festivala i kulturnih organizacija te je sudjelovao u mnogim značajnim projektima, uključujući samostalne i skupne fotografske izložbe, filmske produkcije i kulturne manifestacije, te osvojio nagrade za svoj rad, poput priznanja na Međunarodnom salonu umjetničke fotografije u Beogradu. Njegovi radovi izlagani su u galerijama u Hrvatskoj i Srbiji. Tijekom karijere, sudjelovao je u brojnim filmskim projektima kao direktor fotografije, asistent režije i redatelj, a njegovi eksperimentalni filmovi prikazani su na renomiranim festivalima.

Kroz svoj rad istražuje teme identiteta, društvenih transformacija, ljudskih prava i ekologije a uz umjetničko stvaranje, Marko aktivno prenosi svoje znanje kroz edukativne radionice fotografije. Posebno ga zanimaju nove tehnologije poput umjetne inteligencije u generiranju fotografije i filma, gdje istražuje inovativne mogućnosti za umjetničko izražavanje. Njegova ambicija je kontinuirano unaprjeđivati vlastiti umjetnički izričaj, istraživati nove forme vizualnog izražavanja i doprinositi razvoju zajednice kroz umjetničke projekte.

Član je HUIU - Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika.

Marko Krnjajić / Samostalne i skupne izložbe:

 

2026. – „Tragovi stanara“ – samostalna izložba fotografija,

Photo Art Gallery „Batana“, Rovinj-Rovigno

 

2026. – „Tragovi stanara“ – samostalna izložba fotografija,

Galerija La Musa, Vodnjan

 

2020. – Skupna izložba fotografija „Linija života“,

Galerija HUIU, Pula

 

2020. – Skupna izložba fotografija „Fotografije iz budućnosti“,

DC Rojc, Pula

 

2019. – Samostalna fotografska izložba „FEMINAE III“,

Galerija Makina, Pula

 

2018. – „Feminae II“, samostalna izložba fotografija,

Galerija HUIU, Pula

 

2018. – „Stranac“, skupna izložba fotografija, mješoviti mediji,

Galerija Dnevni boravak – DC Rojc, Pula

 

2018. – „Prolaz“, samostalna izložba, instalacija u prostoru,

5. kat – DC Rojc, Pula

 

2017. – „Feminae“, samostalna izložba fotografija,

Galerija HUIU, Pula

 

2000. – „Nova srpska fotografija“, skupna izložba fotografija,

Studentski kulturni centar, Beograd

 

1999. – Međunarodni salon umjetničke fotografije „Nova F“,

Muzej savremene umetnosti, Beograd

 

1997. – „Slobodno na početku“, skupna izložba fotografija,

Srećna galerija, Studentski kulturni centar, Beograd

bottom of page