Čaj kao dio svakodnevice, kao neizbježni dio
kulture, čaj kao nezaobilazni doživljaj putnika.
Upravo sa čajem Mladen Boljkovac započinje
svoju priču o životu Nepala, točnije o životu po
ulicama Nepala. Izložbu čine kolor i crno bijele
fotografije iz svakodnevice života nepalaca. Trgovci,
prosci, umorni radnici, ulični zabavljači, školarci,
bezkućnici, turisti i putnici, svi su oni prisutni na
fotografijama koje Boljkovac snima po ulicama
bez nekog cilja. Vješto krade momente osoba i u
tim momentima zaustavlja toliko puta već opisanu
prolaznost. Upravo je prolaznost centar ove
izložbe. Moment uhvaćen tko za gdje, na drugom
kraju Svijeta sa nepoznatom osobom sa kojom smo
se “vizualno” spojili u tom trenutku, u tom “kliku”
fotografskog aparata i nikada više.
Nepali tea
Fotografska izložba
Mladena Boljkovca
Iz te prolaznosti Boljkovac u centar cijele izložbe
stavlja niz fotografija među kojima glavnu poziciju
ima slijepac koji prosi na cesti. Pored njega prolaze
osobe ne obazirući se na njega, ali zapravo ni on
se ne obazire na njih, osjeća da su tamo, ali ih
zbog svojeg hendikepa ne može vidjeti što sve te
trenutke pretvara u vječnu prisutnost, beskrajan
moment, paradoks.
Upitna je i jedna druga stvar, koliko mi kao putnici
koji toliko željno želimo vidjeti, ili naučiti nešto
novo o drugim kulturama utječemo na ljude
koje susrečemo, ili snimimo. Možda i oni postaju
“slijepi”, imuni na našu prisutnost te se ponašaju
indiferentno, kao da ne postojimo, jer i tako im
nismo bitni, ne možmo mjenjati njihovu stvarnost.
Uvažavajući različitu kulturu i običaje preostaje
nam tiho promatranje i zašto ne, uživanje u šalici
čaja, ipak će nam miris i okus osim slika ostati
vječni podsjetnik, jedini borac protiv prolaznosti
tog vremena
Đani Celija
