Srca Istre - Belaj-Hančić Osrečak-Perić
Izložba fotografija u suradnji sa Photo days
Fotografski projekt “Srca Istre” tek je na prvi pogled dokumentaristički. Ili točnije, pridjev dokumentaristički zaslužuje isključivo na osobnoj razini autora koji su ga zamislili, osmislili i proživjeli.
Poluotok su tijekom milenija osvajali i posvajali Iliri, Kelti, Rimljani, Franci, Hrvati, da dalje ne nabrajamo. Uz svekolike kulturološke razlike, jedno im je svima zajedničko - fascinacija Istrom.
Zašto im je svima Istra na prvi pogled razvidno bila Terra Magica, čime ih je toliko očarala da je morala biti baš njihova, najlakše je pojasniti fotografskim činom.
“Objektivni” osvajači iz naše priče su Janko Belaj, Siniša Hančić, Zoran Osrečak i Vlado Perić, fotografi koji su poput svojih nebrojenih prethodnika, kao uljezi zavirili duboko u intimu Istre, a iz nje otišli i osvojeni i posvojeni. Svatko od njih je vlastitim rukopisom prenio slojevitu fascinaciju, no svima je zajedničko da im je Istra osigurala motive, platno i boje. Terra Magica im je, svakom na svoj način ponudila posve nove vizure svojih krajolika, kulturne baštine i dakako, lica svojih stanovnika.
Mogli bismo reći kako je fotografija suvremeni dokument prvog i presudnog susreta s krajolikom, njegovom florom i faunom, njegovim obrisima, podjednako čitljivim u porama bilja, obrisima suhozida ili naboranim licima žitelja koji si ne mogu i ne žele priuštiti mar za prolaznim.
Ukoliko se zahvaljujući toj, Istri inherentnoj magiji prvi pogled pretvori u uvid, ukoliko srce promatrača uhvati ritam bila Istre, onda se oblikuje suglasje koje će rezultirati uvjerljivim, istinitim kadrovima – fotografijama dostojnim gledanja, čuvanja i promišljanja.
Janko Belaj
Janko Belaj (1965.) zagrebački je fotograf i povremeni grafičar koji se u svijet ovih tehnika zaputio koncem 70tih godina, a od tada do danas fotografijama je opremio više izložaba i monografija s područja povijesti umjetnosti (MUO, Muzejski prostor, Mimara, Narodna galerija u Ljubljani…).
Radio je za više raznih izdavača, marketinških agencija i dizajnerskih kuća (Školska knjiga, Kult, CWH, Hand Design, McCann…). Godine 1998 osniva i od tad vodi prvi hrvatski portal posvećen fotografiji (fotozine.org), a od 2011. godine je redoviti sudionik Foto Ars kolonija. Član je fotografske sekcije ULUPUHa od 2009. te Kadra 36 od 2014. godine.
Uz niz skupnih izložaba, izlagao je u tri navrata reprodukcije i rekonstrukcije opusa I. K. Rangera kao koautor s povjesničarkom umjetnosti M. Mirković, te samostalno “Svjetlopise” u Budvi i Solinu, kolekciju “Iće i piće. Prije” u Zagrebu i Sisku, a “Svjetlopise druge” u Sisku. Izbor iz kolekcije “Moj Klobuk” u Koprivnici, te izložbu “Samoubojitog Kosturka” u Zagrebu.
Siniša Hančić
Siniša Hančić (1965.) je fotoreporter s 30 godina profesionalnog iskustva. Kao autor i urednik bio je angažiran u raznim medijima i publikacijama te velikim nakladničkim projektima Večernjeg lista i 24sata.
Autor je, pokretač i prvi direktor agencije Pixsell. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama fotografija i fotografskim kolonijama “Foto Ars Danubia” i “Foto Ars Adrion”. Supokretač je godišnjeg natječaja Zbora fotoreportera “Hrvatska novinska fotografija” i nagrade za fotoreportera godine “Pavao Cajzek”. Uspostavio je “Kuću slavnih hrvatskog fotonovinarstva”. Organizirao je brojne nacionalne foto natječaje i velike putujuće izložbe fotografija. Dobitnik je godišnjih nagrada HND-a “Zlatna kamera”, HZSN-a “Sportski fotoreporter godine” i HND-a “Milan Grlović” za poseban doprinos novinarstvu. Član je strukovnih udruženja i predsjednik Zbora fotoreportera.
Posljednjih pet godina posvetio je uređenju autorskopravnih odnosa na hrvatskom medijskom tržištu kao konzultant za autorsko pravo
Zoran Osrečak
Zoran Osrečak (1962.) fotograf je koji djeluje u Svetom Ivanu Zelini i Zagrebu. Fotografijom se bavi od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon završene Škole primjenjene umjetnosti u Zagrebu, odsjek fotografije, radi kao profesionalni fotograf i snimatelj (HRT, SUVAG, član sekcije snimatelja Društva filmskih radnika, u Ministarstvu Kulture kao jedan od petorice foto-dokumentarista mlade generacije Službe zaštite spomenika kulture), a usporedo razvija poslovnu karijeru na rukovodećim mjestima u poduzećima i distribuciji proizvođača fotografske opreme (Kodak, Polaroid, Canon). Tijekom godina djeluje na edukaciji novih fotografskih naraštaja u Hrvatskoj.
Sudjelovao je kao izlagač na velikom broju skupnih fotografskih izložaba. Aktivan u Foto klubu Zagreb osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, a od samog osnutka (1998.) sudjeluje u radu najstarije domaće fotografske internet zajednice Fotozine.org. Organizator je i sudionik “Foto-Ars” umjetničkih kolonija: 2010. u Erdutu, 2011. u Baranji, 2012. na Plitvicama i 2014. na Biokovu.
Vlado Perić
Vlado Perić (1959.) je profesionalni fotograf, prevoditelj i jazz gitarist. Živi u Zagrebu i Rijeci.
Fotografira profesionalno od 1985. godine. Bavi se modnom i portretnom fotografijom s povremenim fotografiranjem krajolika i arhitekture. Odlazi u London 1987. godine gdje radi kao asistent u fotografskom studiju. Od 1989. povremeno odlazi u Milano i surađuje s agencijama za modele. Dugogodišnji je suradnik tvrtki Nikon i Fototeh. Od 2013. godine djelomice se povlači iz profesionalne fotografije i posvećuje autorskome radu u fotografiji i uz uporabu digitalne tehnike, ponovo fotografira na filmu. Jedan je od prvih članova fotografske internet zajednice Fotozine.org. Povremeno kao gitarist sudjeluje na glazbenim projektima povezanima s jazz-fussion izražajem.
Trenutno radi na osobnome projektu koji uključuje fotografiranje uporabom crno-bijeloga filma i tradicionalne tehnike obrade. Središte njegovog današnjeg fotografskoga interesa su portreti žena, glazbenika i urbani krajolici.