Tomislav Rastić - Tri hrvatske priče
Lonjsko polje- Lubenice - Zagreb
Photo art Gallery Batana od 02.06. do 30.06.2018.
Višnja Slavica Gabout
Tri hrvatske priče: o krajoliku i o genius loci
Tomislavu Rastiću omiljena su forma izražavanja u fotografiji foto-eseji. Kroz njih on priča autorske priče, pune nadahnuća i lirskoga naboja o hrvatskom krajoliku. Krajoliku kao cjelovitosti prostora, u kojem su međusobno povezani priroda i čovjek. Također, krajoliku kao palimpsestu koji sadrži podatke o prirodi i ljudskoj zajednici, s vidljivim slojevima njihova međudjelovanja i utjecajem na stvaranju genius loci te emotivnim osjećajem prema mjestu i podneblju. U kontekstu ove velike i kompleksne teme, koju Rastić niz godina kroz foto-eseje interpretira u svome stvarakaštvu, nastale su i „tri hrvatske priče“, koje fotografijom pričaju o tri različita prirodna i kulturna entiteta našega podneblja: Lonjskom polju, mjestu Lubenice na otoku Cresu i gradu Zagrebu. Pričaju o njima lirski i emotivno, a autor tim radovima, u duhu izražavanja foto-esejom, pritom daje snažan i jedinstveni pečat svoje ličnosti.
Foto eseji su vizualne priče ispričane kroz seriju fotografija. Svaka fotografija tu ima svoje mjesto i ulogu, jer priča mora teći logički povezano, pa se zbog toga traži dosljednost u obradi teme. Foto-eseji uvijek pokazuju izrazitu autorsku osobnost i inventivnost umjetnika-fotografa, dajući mu priliku da u priču unesu emocije i impresije, prosudbe i zapažanja. Isto tako, da temi priđe, u suglasju sa svojim stilskim izričajem, emotivno- poetično, misaono- filozofski, narativno – čak i kritički te da kroz sadržajno povezanu seriju fotografija ispriča sve ono što ne može ispričati samo u jednoj. Senzibilan na ljepotu prirode i detalja, na posebnosti ruralnih ambijenata, ali i na ugodnu harmoniju modernih arhitektonskih cjelina, Rastić u svojim foto-esejima uspijeva u fotografski medij transkribirati specifičnosti ugođaja i ozračja, kao i prepoznatljivosti regija i krajeva. Ipak, iznad svega posebnosti ljudi. Jer „krajevi su ljudi, a ljudi su krajevi“ (A.G.Matoš). Za svojih foto-šetnji Hrvatskom - laganih i bez žurbe, on uvijek otkriva neki detalj, nešto neznano i skriveno. Ovdje, konkretno, bilježeći scene iz tri različita hrvatska podneblja i iz tri različite hrvatske sredine; nudeći usporedbe, pronalazeći sličnosti – ali i razlike. Dajući da naslutimo s jedne strane, u pozadini ljepote i sklada ruralnog prizora, problematiku prostora koji ostaje bez ljudi i ljudi koji ostaju bez vremena; raslojavanje i osipanje zajednice; usporavanje vremena i utišavanje života. S druge pak strane, bilježeći gužvu i kakofoniju u svakodnevici velegrada, osjećamo dinamiku prostora, snagu života i uzbudljivost krajolika koji se stalno mijenja.
Tomislav Rastić
Moje tri hrvatske priče
„TRI HRVATSKE PRIČE“ moje su fotografsko svjedočanstvo o autentičnosti življenja na tri različite lokacije u Hrvatskoj: Lonjskom polju, Lubenicama na otoku Cresu i u Zagrebu.
Lubenice, malo mjestašce na otoku Cresu, svoje tisućljetno postojanje zahvaljuje posebnom položaju na vrhu litice, 378 metara nad morem. Kroz povijest nastanjivali su ih Iliri, Grci, Rimljani, Mlečani – sve do današnjih Hrvata. U početku su bile vojna utvrda i promatračnica, da bi kasnije postale razvijen mediteranski gradić. Danas je to mirno mjesto prožeto ponosom i sjećanjem na bolje dane. Van glavnih otočnih putova, zatvoreno u svoje zidine, svjedoči o trajanju i borbi za egzistenciju. Svoj opstanak zahvaljuje nekadašnjim velikim stadima ovaca, raspršenim po padinama i pašnjacima poluotoka Pernat, poljodjeljskoj vlastitoj proizvodnji žita i šumama hrasta. Sa svojih 105 duša u 17. stoljeću, tihim gašenjem danas je svedeno na dvadesetak postarijih Lubeničana.
Tišinu mjesta narušavaju ljeti tek turisti – znatiželjnici, privučeni čudnom mističnošću tog “orlovog gnijezda” na vrhu litice.
Priča o Lonjskom polju priča je o životu uz rijeku. Impresivno izvorno graditeljstvo u drvu govori o godinama suživota vode, šuma, polja i stanovnika toga kraja, koji je često bivao na udaru drugih kultura, ali je uvijek ostajao svoj. Na poplavnom području uz rijeku Savu, između Siska, Kutine, Petrinje i Nove Gradiške, na rukavcima i meandrima, život u Lonjskom polju traje samozatajno već stoljećima. Danas je to zaštićeni park prirode. Njegovi najredovitiji posjetitelji su rode, a u selo Čigoč, koje zvanično slovi kao selo roda, one se svake godine iznova vraćaju u svoja gnjezda.
Priča o gradu Zagrebu stoji kao kontrapunkt tim dvjema pričama, jer Zagreb je na svoj način autentičan. Život je tu ubrzan, ali govori i o protoku vremena te o sposobnosti čovjeka da sagradi svijet po svojoj mjeri.“
Tomislav Rastić Lonjsko polje
Tomislav Rastić Lubenice
Tomislav Rastić Lubenice
Tomislav Rastić Zagreb
Tomislav Rastić Zagreb