CVU-BATANA

Vita Jončić pripadnica je mlađe generacije umjetnika, koji pozicioniraju svoje mjesto
u likovnom prostoru, no ujedno ga svojim djelovanjem oblikuju. Transfiguracija medija i
poigravanje likovnim pristupima, prisutno je u njezinom djelovanju između tradicionalnih i
novih medija, što se iščitava i obrazovnim usmjerenjem prvotno u području slikarstva, potom
filmske umjetnosti. Moglo bi se reći kako je temeljna karakteristika Vitinog umjetničkog
promišljanja koja se provlači njenim dosadašnjim opusom, upravo posredno i suptilno
nadovezivanje na idejno polazište simbolikom prikaza kroz odabrane motive koji (pre)nose
poruku, tražeći angažman promatrača uronom u svaku komponentu rada u potrazi za
značenjem. Povezujući esencijalna (u ovom trenu već i egzistencijalna) pitanja korelacije
društva i okoliša, postavljajući ih u odnos kao suprotne parove, nameće se problematika
zaključne rečenice, s obzirom na premisu koju smo kao čovječanstvo postavili.
Subtematske razrade Jončićinih radova, moglo bi se dovesti u blisku vezu izvedenom
instalacijom Transformacija uspomene (ujedno rad kojim je 2021. osvojila drugu nagradu
Grisia) i 4444, koju postavlja u prostor galerije CVU Batana. Iako radovi obrađuju tematiku
divlje izgradnje uslijed turizma i opresije nad morem kao teritorijalnim prostorom,
izbjegavam sintagmu „angažirane umjetnice“, koja upućuje na svojevrsno javno djelovanje i
istupanje. Vita promatra i osjeća. Znajući kako kao jedinka ne može utjecati na promjenu
stanja, koristi umjetnička sredstva za izražavanje i upućivanje na socijalne situacije apelirajući
na osobno unutar kolektivnog posredstvom rafiniranog jezika i minucioznog pristupa razradi.
Novi rad 4444 možemo promatrati kao nastavak Transformacije, koja na komiškom primjeru
obrađuje univerzalnu temu hrvatskih obalnih gradova i naselja, koji slijede trend europskih
turistički popularnih obalnih destinacija. I ovdje autorica ostavlja poveznicu Komiže – mjesta
s kojim je intimno povezana kao obiteljskim rodnim ishodištem i ljetovanjima tijekom
odrastanja; uzimajući kao naziv tamošnju lokalnu brzalicu i njen središnji motiv. Punim
nazivom 4444 predstavlja Ctr mijora citorsta ctardeset i ctr corno carnjula [hrv. četiri tisuće
četiristo četrdeset i četiri crnih crneja]. Riba crnej, nositelj ekosustava kao jedna od
„temeljnih vrsta“, zrcaljena u bazenu, postaje središnji motiv rada kao alegorija opresivnih
zakonskih zabrana i ilegalnih okupacija obalnog pojasa. Drugi dio višedijelne instalacije
prikazuje projekcije četiri jadranska vjetra: bure, juga, maestrala i lebića; unutar središnjeg
neispunjenog prostora crno obojanih formi nalik okvirima na korespondentna četiri platna
postavljena na zidovima. Prikazi vjetrova načinom postava sugeriraju slikarstvo transponirano
u formu izmjeničnih slika, a sugestivno naznačuju oksimoron oduzete morske pučine.
Autorica ponukana primjerima devastacije obalnog pojasa i ograničavanja korištenja mora
primjerom iz Sevida postavljenim bazenskim ljestavama sa zaključanim vratima na ulaz u
more ili pak postupnim dokidanjem ribarske tradicije malih lokalnih pojedinaca naspram
ribolovnih korporacija, smješta simulaciju bazena (simbolom ograničenja svojom formom)
kao metaforom mora u kojem se zrcali 4444 crneja, nedostižnih običnom pojedincu
zaključanim ljestvama, a kojima prijeti egzistencija narušenim ekosustavom posljedicom
izlova i masovnog turizma.
U oba se slučaja nameće pitanje opravdanja (ne)dobivene koncesije na obalnom i
pomorskom dobru, što u suštini ponovno označava okupaciju, no predvođenu legalnom
zastavom. Forma nemogućnosti pristupa i korištenja određenog dobra zbog komercijalne
svrhe nije ništa doli izraz platežne moći i kapitalizma, u nizu njegovih utjelovljenih formi.
Razuman smjer ograničenja ribolova u svrhu osiguravanja zaštite i očuvanja vrsta i količine
morskih jedinki, pretvara se u oprečan sustav nacionalnim i europskim regulativama kojima
se ponovno korist daje vodećim sustavima za uzgoj, lov i preradu ribe namjesto podržavanju
održivih tradicionalnih metoda i usmjeravanju k njihovom osuvremenjivanju. Pitanje koje
4444 postavlja svakom ponaosob jest hoćemo li se ikada kao društvo okrenuti temeljnim
vrijednostima koje naglasak postavljaju na važnost i ulogu pojedinca u zajedničkom stvaranju
kolektivnih sustava, a s poštovanjem i uravnoteženim odnosom uzimanja – davanja s
prirodnim i socijalnim ambijentom s kojim smo svjesno ili trenutno nesvjesno združeni.
Stephanie Peršić
mag. hist. art i kustosica
Suradnici
Autorica izložbe: Vita Jončić, akademska umjetnica
Kustosica izložbe: Stephanie Peršić, povjesničarka umjetnosti i kustosica
Organizacija: Ivana Čehić Rabljenović (udruga Faro11)
Tehnička realizacija postava: Ermano Bančić (tajnik udruge CVU Batana), Jurica Lukinović
Grafičko oblikovanje materijala i digitalna promocija: Ivana Čehić Rabljenović (Faro11)
Tisak: LC Studio (Rovinj-Rovigno)
Medijska promidžba: Rovinj Fm, Kulturistra, Regional Express, Glas Istre, IstraIn
Fotograf postava: Ermano Bančić

Fotografije sa otvorenja Lucija Ukić