Subota 28.03.2015.
1.FOTO-RUTA
subota,28.03.2015.
organizator - CVU „BATANA" - ROVINJ
Za članove udruge CVU-Batana po prvi put se organizirala FOTO RUTA, zajednički izlet kroz središnju Istru u subotu 28.03.2015.
Po planu FOTO RUTE koji je isplanirao Mladen Boljkovac krenuli smo nas dvadesetak u 8 i 30 sati sa autobusne stanice u Rovinju dobro raspoloženi, jer je dan pred nama trebao donijeti pregršt uzbuđenja. Vrijeme je bilo idealno za odlazak u prirodu, toplo, mirno , sunćano.Mladi po godinama a neki mladi po uvjerenju, najprije smo se zaustavili u Dvigradu najznačajnijem povjesnom spomeniku Kanfanara, strednjovjekovnom ruševnom gradu, burne i tragične prošlosti. Kao vrapčići smo se razletili po ruševnim ostacima kaštela i fotoaparatima bilježili ono što smo zatekli. Mladi općinjeni kamenom, fotografirali su, a tko zna, možda ostatke nekadašnje raskošne palaće, dok su stariji i iskusniji brali prve ovogodišnje šparoge (naš šofer autobusa) .
Filić je pronašao na nadgrobnoj ploći unutar nekadašnje crkve sv. Sofije dva svoja prezimena (Stefene Fillich i Zvanne Fillich) pa je za povjerovati da je on možda potomak nekog grofa ili feudalca. Prava drama se dešavala van dosega naših očiju kada se odnekud pojavio B. Š. i kao koncesionar i vlasnik kafića ispred Dvigrada tjerao našeg šofera da makne autobus sa platoa na ulazu u Dvigrad ali Irena je to diplomatski rješila sa njim te smo se, ukrcavši u autobus, uputili prema našoj drugoj postaji, mjestašcu Grimalda .
Do Grimalde se stiže preko Pazina i Cerovlja prema Buzetu, uskom krivudavom cestom. Penjući se po hrbtu na 447 m brežuljak , pruža se prekrasan pogled na obje strane, a u samom mjestu, koje je 2001. godine imao 78 stanovnika, puca pogled na jezero koje život znači u Istri, Butonigu U mjestu nismo sreli nikoga ali smo pročitali da se u povodu blagdana Sv. Jurja, zaštitnika Grimalde (23. travnja), ovdje održava susret mladih svirača tradicijske glazbe Supci pud mavricun (Svirači pod dugom)..Sa tog prekrasnog istarskog vidikovca okruženog maslinicima i vinogradima spuštamo se 3 kilometra sjeverozapadno u pitoreskni gradić Draguć.
Došavši u Draguć crkveno zvono zazvonilo je podne, a stare težačke užance govore nam da je to vrime od obida. Mada nismo težaci, običaje smo odlučili poštovati. Ermano naš svestrani odnekud je stvorio pravi pravcati stol i učas se pretvorio u ekonoma. Razletili su se pomoćnici, rezali su žemlje, pravili sokove, otvarali boce, slagali panine, čistili naranče a mi smo zaključili da su to najslađi panini koje smo ikad jeli, sigurno zbog pojačanog učinka zračnih kupki koje su nam otvorile apetit.
Na ulazu u gradić sreli smo čovjeka koji je obavljao prvu košnju i zvukom kosilice remetio blaženi mir a u prvoj kući na ulazu u mjesto dočekala nas je Angelica. ˝Znate li da se u Draguću snimalo 24 filma? Mi smo Hollywood. Hoćete li da vam pokažem fotografije sa snimanja?˝ kaže Angelica i ode po slike i po isječak iz novina iz 2009. god. na kojima se šepuri naslov ¨George Lucas snima u Draguću!˝. Gledajući fotografije tražio sam ne bi li naišao na nekada moju omiljenu filmsku ljubimicu Nastassiju Kinski koja je u Draguću 2004.god. snimala film ˝La Femme Musketeer˝ ali Angelica ju nažalost nije imala u svom albumu.
Ispričala nam je još Angelica da je na susjednom brdu stari Draguć još od 700-te godine prije Krista te da je nekada Draguć pod Italijom i Austrijom imao 800 stanovnika, da su imali školu, butige, oštarije čak i limenu glazbu i tržnicu .Preko puta nam je pokazala ogromno stablo staro 200 godina. Antonio, koji je pored renovirao kuću, nije imao pojima da je to stablo posadio njegov pranono. ˝Ja sam mu to povidala˝.- kazala je Angelica i zaključila kako su nekad ljudi činili dobro i znali ča valja.
Onaj komunalac, kosac nam nije dao mira, te nas je svojom bukom otjerao dalje. Pozdravili smio se sa Angelicom koja nam je rekla da je samo jedan put u životu bila u Rovinju i da je taj put u Rovinj došla sa makinjom na štacion ali da je to bilo davno još kad je ona bila mala curica .
Napravili smo đir po mjestu, otišli sjevernije do crkvice sv.Roka zaštitnika od kuge, sa čijeg proplanka se prostire vidik na Dragućsku valu. Crkvica je sva oslikana freskama Antuna iz Padove, zapravo Kašćerge, kako se u ono vrijeme zvalo to selo na brijegu zapadnije od Draguća. Tu smo pročitali da je najpoznatiji godišnji događaj u Draguću Međunarodni susret svirača bajsa – Z bajson u Draguć koji se održava treće nedjelje u lipnju. Na kraju nas je ispratio veseli mješanac koji se svidio mlađima i to je to. Pozdrav Draguću! Idemo u Mline!
Kad od Buzeta krenete prema Sloveniji na samoj granici nalazi se mjesto Mlini u kojem se skupila naša mala družina na proplanku ispod starog mlina i pored agroturističkog objekta Mlini. Na idiličnom prostoru kao u bajci, potočić žubori, patkice plivaju, kokice i petehi slobodno zoblju i šeću, okruženi zelenilom, pa smo se žurno svi rastrčali i svatko sa svojim aparatom bilježio po svom nahođenju upravo ono što ga je nadahnulo u tom trenutku. Ispunjeni pozitivnom energijom, tehnologiju stvarno ovaj put nismo zloupotrebili, pomogla nam je da svoje impresije sačuvamo na fotografijama kako bi sebi i drugima mogli reči da su današnja uzbuđenja na ovom putu bila stvarna.
Nakon okrijepe dokrajčili smo ostatak sendviča i krenuli put Vižinade, gradića koji se nalazi na brežuljku što se izdiže nad dolinom Mirne sa kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na Zelenu i Plavu Istru. Još par fotografija sa brežuljka i eto nas već na putu povratka kući u Rovinj.Ispunjeni potocima emocija zaključujemo naš prvi foto izlet, našu prvu foto rutu uspješnom i radujemo se u budućnosti foto ruti 2. Do tada, fotografirajte sa užitkom. Usvajajte znanja. Budite bolji. Iskru smo zapalili, nedajmo je da se ugasi! (30.03.2015. postavio Gordan Ukić)
